Sotatercept je novi lijek za plućnu arterijsku hipertenziju, no bolesnici s prirođenim srčanim greškama bili su slabo zastupljeni u pivotalnim studijama. Nova serija iz jednog od vodećih ACHD centara opisuje što se događa u stvarnoj kliničkoj praksi.

U časopisu International Journal of Cardiology Congenital Heart Disease prihvaćen je za objavu rad kalifornijskog centra Ahmanson/UCLA Adult Congenital Heart Disease Center o iskustvu s sotaterceptom u odraslih bolesnika s plućnom arterijskom hipertenzijom udruženom s prirođenom srčanom greškom (ACHD-PAH). Sotatercept je inhibitor aktivinske signalizacije koji u randomiziranim ispitivanjima poboljšava plućni vaskularni otpor, podnošenje napora i kliničke ishode, no bolesnici s ACHD-PAH činili su tek oko 5 % ispitanika u studijama STELLAR i ZENITH. Iz tih su studija uz to bili isključeni bolesnici s neoperiranim greškama, među njima i oni s Eisenmengerovim sindromom.

Riječ je o retrospektivnoj analizi 14 odraslih bolesnika (medijan dobi 41 godina, 71 % žena) koji su sotatercept počeli primati od svibnja 2024. do siječnja 2026., uz medijan praćenja od 542 dana. Polovica bolesnika imala je neoperirane greške, uključujući dvoje s reverznim pretokom, a najčešće dijagnoze bile su defekt ventrikularnog septuma i ASD tipa secundum. Većina bolesnika bila je izrazito simptomatska (71 % u funkcijskom razredu III prema WHO-u, jedan u razredu IV), a svi osim jednog već su primali ciljanu terapiju plućne hipertenzije, najčešće tadalafil, macitentan i inhalacijski treprostinil. Terapiju je nastavilo 11 od 14 bolesnika (79 %). Troje je prekinulo liječenje: jedna bolesnica zbog ponavljanih epistaksa unatoč kauterizaciji, a dvoje zbog kliničkog pogoršanja koje je dovelo do prijama radi uvrštavanja na listu za transplantaciju srca i pluća. Nuspojave su zabilježene u polovice bolesnika, najčešće epistaksa (43 %), a hemoglobin je porastao u medijanu za 1,5 g/dL. Unatoč tome, ni u jednog bolesnika, uključujući one s izvornom eritrocitozom zbog kronične cijanoze, nisu zabilježeni simptomi hiperviskoznosti.

Simptomatsko poboljšanje prijavilo je 79 % bolesnika, a funkcijski se razred poboljšao u 29 %. Prijeđena udaljenost u testu hoda šest minuta nije se dosljedno mijenjala, no pad saturacije kisikom tijekom opterećenja poboljšao se u 5 od 7 bolesnika. Ehokardiografski je uočeno povoljno reverzno remodeliranje subpulmonalne klijetke: frakcijska promjena površine porasla je za 5 postotnih bodova, a bazalni i srednji promjer te uzdužna dimenzija desne klijetke smanjili su se za 0,7, 0,9 i 1,0 cm. Procijenjeni sistolički tlak u klijetki pao je u medijanu za 12 mmHg, no ta promjena nije dosegnula statističku značajnost. Odgovor je izostao u bolesnika s uznapredovalom bolešću, fiziologijom plućne venookluzivne bolesti i disfunkcijom sistemske klijetke.

Zašto je ovo važno za naše društvo u Hrvatskoj

I u našem Referentnom centru liječimo bolesnike s plućnom hipertenzijom udruženom s prirođenom srčanom greškom. Riječ je o bolesniku s dvoizlaznom desnom klijetkom (DORV, Taussig-Bing) kojem je u djetinjstvu učinjena arterijska switch operacija po Jateneu. U dobi od 9 godina dijagnosticiran je visoka plućna vaskularna rezistencija te je uvedena dvojna vazodilatacijska terapija sildenafilom i macitentanom. Prije godinu dana nastupila je progresija zatajivanja srca, pa je kao treća linija uvedena subkutana primjena treprostinila. Unatoč tome su zadržane visoke vrijednosti NT-proBNP-a, progresija dilatacija desne klijetke i znakovi zatajivanja desnog srca. Ovog smo godine uveli sotatercept, uz standardnu terapiju zatajivanja srca sukladno smjernicama.

 Nakon pet doza bilježimo izrazito poboljšanje funkcijskog statusa, drastično smanjenje vrijednosti NT-proBNP-a, smanjenje veličine desne klijetke, poboljšanje njezine radijelne funkcije te pad tlaka u desnoj klijetki za otprilike trećinu. Ovakav odgovor u skladu je s rezultatima UCLA serije i daje nam veliko samopouzdanje i važno iskustvo za uvođenje sotatercepta i kod drugih bolesnika s plućnom hipertenzijom udruženom s prirođenom srčanom greškom, uz pažljiv odabir bolesnika i praćenje nuspojava lijeka.

Izvorni članak pročitajte u cijelosti na poveznici: https://doi.org/10.1016/j.ijcchd.2026.100721